Minja - Ko je Leslie ?

NIŠRO Dečija Knjiga je u predratnom periodu ( kad se već tako mjeri vrijeme ) izdavao Ninđa romane. Upečatljivo plavih korica, odličnog dizajna i zanimljivog načina pisanja, ovi su romani ( heh, koje su zvali “pisanim romanima” ) bili toliko popularni da nije bilo čovjeka koji na spomen imena Leslie Aldridge nije pognuo glavu u znak poštovanja prema jedinom Amerikancu koji je uspio proniknuti u najčuvaniju tajnu drevnog Japana - tajnu ninji.

Bio je to čovjek koji se sedamdesetih, na prljavim ulicama San Franciska, borio protiv organiziranog kriminala, običnih kabadahija i drugih ninji ( autoru je u sjećanju posebno ostala bitka na brodu “Samanta” gdje se Leslie susreo sa ostarjelim ninjom, nakon što su ga seksualno mučili ). Ovaj džepni roman, obilovao je scenama u kojima krv bespotrebno štrca na sve strane, ispadaju crijeva a glave lete na sve strane. Ponekad, kad se prisjetim opisa scene zabadanja šurikena u lijevo oko ( zašto baš to ? ) prosto se naježim i pomsilim na kakvim je sve travama bio Derek Finegan ( aka Brana Nikolić, mada je sve to na tankim nogama sumnje, ko je uopće pisao ovaj strip - pa je i to bila privlačnost više prema ovom ninđi ) dok je pisao ovakve strahote.

Inače, Leslie je bio vijetnamski veteran, kojeg je neki revnosni stražar srezao mitraljezom pa je on završio u školi za ninje gdje ga je doveo Sensei Tanaka. Kako, otkud, nikad nije objašnjeno. Jedino što je poznato iz tog perioda jeste njegov suparnik Fukuoka koji je izgubio glavu od mističnih ratnika za vrijeme jedne tuče. Ostali učesnici ovog romana bili su Tabasko Pit i Sumiko ( jedna, khm, jako zanimljiva djevojka sa golemim grudima, koja bi se uvijek našla negdje nasamo sa svojim Lesliem pa bi se Ninđa roman u pet minuta transformisao iz romana o borilačkim vještinama u remek djelo herotičnosti ). Tabasko je bio Australac koji je volio pivo, šoru, šegu i ševu a ninji je dobro došao kao pouzdan partner na kojeg se uvijek mogao osloniti. Sumiko je bila zadužena za odmor ratnika u hladu.

Bio je to Američki ninja prije Dudikoffa, mada je pravi ninja zapravo postoja i zvao se Stephen K.Hayes, koji je širom svijeta bio poznat kao čovjek kojem su ipak otkrili tajne ninđucua da bi ih on širio dalje. Međutim, to je sasvim druga priča i o njemu ćemo govoriti u narednim danima.

U ovom romanu je Američki ninja predstavljen kao nepobjedivi stroj za ubijanje ljudi. Ne bojeći se sukoba sa više od deset ljudi, on je budio u slabićima nadu u bolje sutra. Stvarnost je zapravo bila drugačija. Ninje su bili ratnici sjene, komandosi ispred svog vremena, prevrtljivci i opaki protivnici koji su na kraju poraženi od samuraja u bitci na otvorenom prostoru. Pa ipak, ovi romani plavih korica, bili su dio jednog djetinjstva te i dan danas, kad ih vidim negdje na pijaci, probude neku nostalgiju u meni…

A šta se dogodilo sa Leslijem, to vam ne mogu reći jer još uvijek tražim posljednja izdanja da bih popunio kolekciju

p.s

Treći prolog Minje Po uzoru na “Leslija Eldridža”

Istomutiga

Mislim da je ovo istorijski moment: junak priče pita ubice zašto hoće da ga ubiju, umjesto da se bace pravo na lomljavu! Hoćemo još…

Haragei!

Iz nekog meni nepoznatog razloga, Admir još uvijek ne može da postavi stripove na stranicu, tako da zadatak ostaje na meni - ne da mi je mrsko ili nešto slično, samo stvara sumnje u praktičnost WordPressa.

Žut a naopak

On će meni… Enivejz, čisto da ne bude prazan prostor, najavit ću jedan podrobniji post sa najnovijim informacijama iz Ravenne, te nagradni natječaj koji će biti postavljen čim Filip pripremi neke tamo slikovnice i napiše tekst.

Ptice iz Kine

U ovom postu, samo kratko: Admira je izgleda napokon dostigao aktivizam i poslovi koje radi svakodnevno, te će neko vrijeme odmarati. Znamo da će sve biti u redu i želimo ti brz oporavak, legendo!