Početna > Tekstovi > Kako je bilo u Bihaću

Kako je bilo u Bihaću

22 Novembar 2009.

Reći da je u Bihaću bilo  sjajno zvuči podcjenjeno jer ta izjava ne odražava dovoljno nivo mog oduševljenja cijelom manifestacijom.

Nemam ništa protiv drugarske organizacije iz OKC Abrašević… naprotiv, da oni s početka godine nisu uradili tako dobar posao predstavljanja Amnezije ja vjerovatno ne bih putovao Bosnom predstavljajući našu izložbu… ali šta su momci iz Bihaća uradili… to je jednostavno podiglo ljestvicu kvalitetne organizacije i gostporimstva na jedan posve novi, viši, nivo.

Izložba je ista kao i iz Sarajeva i Mostara stoga se tu nema šta novo reći. No doček, tj. manifestacija Dani Bišća u sklopu koje se održava izložba, je besprijekorna.

Dami i Alen, organizatori iste, imaju odličnu, kako bi se to reklo, “žicu”, za organizovanje kulturne manifestacije. A Dom Kulture vjerovatno je najbolji koji sam do sada vidio.

Sarajevo? Pffft! Nemojte me nasmijavati. Raspuknuću vaš balon od sapunice ubjeđenja da je Sarajevo grad kulture. Kako-da-ne. Postaviti izložbu u Sarajevu značilo je mnogo truda i novca da bi na kraju na otvorenju bilo petero ljudi koje mahom svi mi čiji su radovi izloženi znamo.

U Mostaru za sada, koliko znam, niko ne crta stripove i bilo je više svijeta. U Bihaću opet puno svijeta (plus što je izložba u foajeu kroz koji svi gosti moraju proći na putu ka salama gdje se održavaju manifestacije) s tim da je ovdje ovaj put bilo i vrsnih strip crtača.

Sjajna organizacija, sjajan smještaj (OKC Abrašević ima UN kontejnere na krovu i spavanje u njima dok vani pada kiša je jedno nezaboravno i divno iskustvo, no dobiti cijelu dvokrevetnu sobu u hotelu je nešto posve drugačije i podjednako zadovoljavajuće) sjajni gosti, sjajni strip crtači (Elvir Terzić iz Bosanske Krupe pod hitno treba objaviti strip album!)…

Hvala vam bišćani! Na svemu! Na sjajnom provodu zbog kojeg šest, ovaj, dvanaest, sati vožnje autobusom djeluje kao 12 minuta!

Ne mogu dočekati da dođem ponovo!

Za kraj evo par fotki iz onog istog ušljivog mobitela. Nije mnogo, znam, lica se ne prepoznaju (u redu je Emire, ne moraš to pisati), no biće više fotki dok uganjam sve koji su imali foto aparat sa sobom i slikali dok sam ja otvarao izložbu, potpisivao Amneziju i slično.

I ne, ovaj put niko nije mahnuo album.
Ne znam je li to dobra ili loša stvar!

Kategorije:Tekstovi Tags: , , ,
  1. J.Stick
    30 Novembar 2009. u 15:29

    Ljudi nidje veze. Emire ne bacaj bombe i ne čitaj izmedju redova kad tragove ostavio nisam :)) Filipe – bujrum🙂
    p.s.
    Minja se crta😉 Ko dodje u Tuzlu vidjet će iz prve ruke ( jebote ovo ko jingle )😀

  2. J.Stick
    24 Novembar 2009. u 11:19

    Lijepo vala. Dejm, morao bih i ja jendom put pod noge🙂

    • 24 Novembar 2009. u 13:03

      Crtaj Minju, pusti mi se putovanja.😛

    • 24 Novembar 2009. u 15:39

      Gdje ćeš ići, sad ću ti ja doći na noge. Samo da vratim radove iz Bihaća🙂

  1. No trackbacks yet.
Komentari su isključeni.
%d bloggers like this: