Projekt pasice

Preuzeto sa DarkoMacan.com:

Od ljeta se nešto šušuri o stripu u novinama, konkretno o tjednim pasicama. Oće-neće pa neće-oće. Pametni znaju da ne treba o istu kuku vješati sve šešire, ali kako i tako ne radimo ništa možda nije loše probati nešto.

Drugim rječima, bilo stripova na kraju u novinama ili ne bilo, nije zgorega pripremati se kao da će sutra krenuti. Što znači da bi lijepo bilo kad bi svaki Regočevac ili 24-satovac u pripremi za takav slučaj imao nekih deset pasica stripa. I poslao mi. Da imamo portfolio. Da ponudimo ako zatreba. Da ponudimo i gdje ne treba. Da urednici, suočeni s poplavom, ne mogu reći “ne sviđa mi se” već “ovaj mi se više sviđa”. Jer teorija je, ako prođe na jednom mjestu, proći će i na drugima. Mim.

Upute:

– pasica treba biti omjera 6:25, znači na svakih 6 cm visine, 25 cm širine.

I to je to. Nema drugih uputa. Ali ima pojašnjenja.

Pojašnjenja:

– 6:25 je nišanjeno za širinu novinske stranice. Za širinu magazinske bi to bilo 6:19, ali lakše prekrojiti na manje nego na veće. Ili nacrtati strip tako da se oduzimanjem jednog kadra dobije uža pasica.

– crno-bijelo volim, ali boja je šarenija, laiku draža; rukovodite se svojim ukusom

– sadržajno … prolazi sve. Jest za novine, ali i one danas po kolumnama pišu riječi kao što su “ku*čine”, bez asteriska. Što ne znači da na strip neće gledati četvorim očima, pod izlikom da njega čitaju i djeca (dok kolumne ne čita nitko). Tako da se rukovodite predponoćnom televizijom: što po pitanjima seksa, politike, religije i nasilja prolazi ondje, trebalo bi i ovdje.

– iz gornjega proizlazi da strip može, ali ne mora biti geg. Geg je koristan, ali i pričica je okej. Ili poezija. “Ženski strip”. Nemam blagog pojma što bi moglo proći pa ne želim nikoga unaprijed kljaštriti. Jedino ću napomenuti da su nastavci možda malko problematični s obzirom na tjedni ritam, ali opet … ako vam se radi nastavke, radite nastavke.

– zapravo je to pravo pravilo: radite strip kakav biste htjeli čitati. Tradicije nema, očekivanja publike nema, ovo je trenutak slobode. Svi stilovi, teme i pristupi prolaze. Ili ne prolaze. Radite strip kakav ste oduvijek htjeli čitati.

– rokova nema. Bit će ako prođe, ali za ovih prvih deset morate sami sebe natjerati. Uspijete li, znat ćete da ste za taj posao. Ne uspijete li …

– Jedan autor mi je na CRŠ-u rekao kako mu se ideja o pasicama i ne sviđa previše jer nije kolaborativni projekt kao Regoč ili Natrag ili Stota stranica pa nije prava Inicijativa. Ali je PRAVA inicijativa. Pravi stripovi u pravim novinama. Ako prođe. Ali i ako ne prođe, ostaju pravi stripovi. Nacrtani. Ne samo u glavi. To valjda nešto vrijedi.

Hajde!

(mcn)

Koliko je dobro bilo u Laktašima?

Razmislite šta smatrate dobrim? Koji je vaš standard dobrog? Jeste? Eh to je ništa u poređenju sa time koliko je dobro bilo u Laktašima.

Da, svi ćete sada reći „koliko dobro može biti na salonu stripa u malom mjestu“ – i biti u krivu. Jer upravo je to draž Salona u Laktašima. Ni u jednom trenutku ne razmišljate o tome da možda propuštate posjetiti neku atrakciju, ili da vam nedostaju štandovi sa izdavačima, već ste prezadovoljni družbom koja je za istim crtaćim stolom kao i vi. A družba je maestralna.

Predstavnici obiju izdavačkih struja iz susjedstva koje objavljuju radove domaćih autora (Marko Stojanović sa „Strip Pressingom“ i Darko Macan sa „Q stripom“), izdavač profesionalnih stripova (Igor Marković, „System comics“), profesionalni autori (Milorad Vicanović Maza, Vlada Aleksić, Miroljub Milutinović…) te mnogi drugi gosti bili su idealni sugovornici za svakog strip entuzijasta.

Na salonu nije bilo toliko priče o tome u kojem broju Zagora Čiko imao duže brkove (nešto što više interesuje pasionirane čitaoce) koliko o tome kako nacrtati jezičak oblačića, koliko velika slova staviti u oblačiće, kako nacrtati onomatopeje, kako crtati tušem, kojim kistom, kojim perom i tako dalje i tako dalje (što interesuje pasionirane crtače). Bilo je divno gledati izraze lica novih gostiju salona dok se pričalo o tome kako crtati i čime – kao da su svo vrijeme razmišljali o takvim stvarima ali nikada nisu mislili da će biti u društvu crtača koji tako pedantno opisuju vrh četkice za tuširanje.

U društvo se dakako ulazi crtanjem. Dok crtaš otkrivaš sve tajne, vještine i mane alata i zanata.  A kada kažem „ulazak u društvo“ ne mogu ne spomenuti da je ove godine među novim gostima i naša mlada kolegica Ines Dedović. Drago mi je da se broj strip crtača u BiH povećava te posebno što je jedna od novih zvijezda na BH strip nebu upravo Ines. Ako joj je trebalo motivacije za završavanje „Sare“ (njenog sjajnog strip serijala) onda je Salon poslužio kao prava iskra za paljenje eksplozije inspiracije.

Crtali smo u Laktašima. I to mnogo. Kako ne crtati kada pored vas svi crtaju i kada sa druge strane stola sjede idejni tvorci omiljenih likova. Još kada Marko kaže da crteži ulaze u izbor za objavljivanje u „sketchbooku“ Vekovnika onda postane neoprostivo ne držati olovku ili pero u ruci. Ne znate crtati Marka i Čena? Eksperimentišite! U stvari, oni su Vekovnici – možete ih smjestiti u bilo koju situaciju.

U društvu takvih kreativaca svaki trenutak postaje inspiracija za crtež. Upalite TV u sobi i eto ideje za ilustraciju. Popričate sa kućepaziteljem prenoćišta i odmah stvorite lika za strip…
Miroslav Mrva je pokušao nacrtati sve prisutne, svi prisutni su crtali publiku a u između svega toga , za klince iz škole stripa, crtali smo „nešto“ („nacrtaj mi nešto“ je bila najčešća molba).

Zahvaljujemo se Mazi i „Centru za kulturu i obrazovanje“ na gostoprimstvu i još jednom besprijekorno organizovanom Salonu. Ako iz cijelog ovog teksta niste mogli zaključiti da smo oduševljeni salonom, onda u redu, reći ću to ovako – naravno da dolazimo i dogodine. A to bi trebali uraditi i svi oni koji su ove godine preskočili salon.
U stvari, idem naći kalendar 2011. kako bih odmah počeo križati dane do idućeg susreta u Laktašima!

(fotke u prilogu su iz albuma Ines Dedović, Miroslava Slipčevića, Predraga Nikolića i moje malenkosti a više njih možete naći na topicu UPPS-a)

oliko je dobro bilo u Laktašima?

Razmislite šta smatrate za dobrim? Koji je vaš standard dobrog? Jeste? Eh to je ništa u poređenju sa time koliko je dobro bilo u Laktašima.

Da, svi ćete sada reći „koliko dobro može biti na salonu stripa u malom mjestu“ – i biti u krivu. Jer upravo je to draž Salona u Laktašima. Ni u jednom trenutku ne razmišljate o tome da možda propuštate posjetiti neku atrakciju, ili da vam nedostaju štandovi sa izdavačima, već ste prezadovoljni družbom koja je za istim crtaćim stolom kao i vi. A družba je maestralna.

Predstavnici obiju izdavačkih struja iz susjedstva koje objavljuju radove domaćih autora (Marko Stojanović sa „Strip Pressingom“ i Darko Macan sa „Q stripom“), izdavač profesionalnih stripova (Igor Marković, „System comics“), profesionalni autori (Milorad Vicanović Maza, Vlada Aleksić, Miroljub Milutinovic…) te mnogi drugi gosti bili su idealni sugovornici za svakog strip entuzijasta.

Na salonu nije bilo toliko priče o tome u kojem broju Zagora Čiko imao duže brkove (nešto što više interesuje pasionirane čitaoce) koliko o tome kako nacrtati jezičak oblačića, koliko velika slova staviti u oblačiće, kako nacrtati onomatopeje, kako crtati tušem, kojim kistom, kojim perom i tako dalje i tako dalje (što interesuje pasionirane crtače). Bilo je divno gledati izraze lica novih gostiju salona dok se pričalo o tome kako crtati i čime – kao da su svo vrijeme razmišljali o takvim stvarima ali nikada nisu mislili da će biti u društvu crtača koji tako pedantno opisuju vrh četkice za tuširanje.

U društvo se dakako ulazi crtanjem. Dok crtaš otkrivaš sve tajne, vještine i mane alata i zanata.  A kada kažem „ulazak u društvo“ ne mogu ne spomenuti da je ove godine među novim gostima i naša mlada kolegica Ines Dedović. Drago mi je da se broj strip crtača u BiH povećava te posebno što je jedna od novih zvijezda na BH strip nebu upravo Ines. Ako joj je trebalo motivacije za završavanje „Sare“ (njenog sjajnog strip serijala) onda je Salon poslužio kao prava iskra za paljenje eksplozije inspiracije.

Crtali smo u Laktašima. I to mnogo. Kako ne crtati kada pored vas svi crtaju i kada sa druge strane stola sjede idejni tvorci omiljenih likova. Još kada Marko kaže da crteži ulaze u izbor za objavljivanje u „sketchbooku“ Vekovnika onda postane neoprostivo ne držati olovku ili pero u ruci. Ne znate crtati Marka i Čena? Eksperimentišite! U stvari, oni su Vekovnici – možete ih smjestiti u bilo koju situaciju.

U društvu takvih kreativaca svaki trenutak postaje inspiracija za crtež. Upalite TV u sobi i eto ideje za ilustraciju. Popričate sa kućepaziteljem prenoćišta i odmah stvorite lika za strip…

Miroslav Mrva je pokušao nacrtati sve prisutne, svi prisutni su crtali publiku a u između svega toga , za klince iz škole stripa, crtali smo „nešto“ („nacrtaj mi nešto“ je bila najčešća molba).

Zahvaljujemo se Mazi i „Centru za kulturu i obrazovanje“ na gostoprimstvu i još jednom besprijekorno organizovanom Salonu. Ako iz cijelog ovog teksta niste mogli zaključiti da smo oduševljeni salonom, onda u redu, reći ću to ovako – naravno da dolazimo i dogodine. A to bi trebali uraditi i svi oni koji su ove godine preskočili salon.

U stvari, idem naći kalendar 2011. kako bih odmah počeo križati dane do idućeg susreta u Laktašima!

Poklanjamo strip albume Biblioteci grada Sarajeva

Neformalna grupa građana, strip entuzijasta, okupljena pod nazivom Stripopeka Inicijativa, poklanja danas kolekciju strip albuma Biblioteci Sarajeva.

U proteklih šest mjeseci uz svesrdnu pomoć fondacije Schuller Helfen Leben organizovali smo školu stripa „KAPOW!“ za potrebe koje je oformljena i biblioteka strip albuma i priručnika kako crtati stripove. Po završetku škole stripa, ovu kolekciju strip albuma odlučili smo pokloniti Biblioteci Sarajeva.

Neki od naslova koji će biti poklonjeni biblioteci su:

• „Oči i tama“ (autor Gigi Simeoni) prošlogodišnji je super-hit izdavačke kuće Bonelli iz Italije;
• „Balada o slanom moru“ (autor Hugo Pratt) prvi je strip iz serijala o Corto Malteseu (trebamo li reći išta više);
• „Zarobljenik zvijezda“ (autor Alfonso Font) sjajan SF strip velikana devete umjetnosti;
• „Svebor i Plamena“ (autori Goran Sudžuka i Matija Pisačić) strip je o odrastanju nacrtan prema scenariju slavnog hrvatskog scenarista, Darka Macana.

Tu je i više primjeraka knjige „Kako crtati strip“ najvećeg teoretičara stripa današnjice, Scotta Mclouda. Ovaj vrlo detaljan priručnik nacrtan je u formi stripa te čitaoce na primjeru same knjige uči kako dobar strip treba izgledati.