Traži se ilustrator za englesko/crnogorski strip

Unfinished City / Nezavršeni grad

Traži se: ilustrator sa Balkana za britanski strip

Engleski pisac Benjamin Dickson i crnogorska spisateljica Jelena Stanovnik traže ilustratora-ku iz bivše Jugoslavije za novi triler koji će biti objavljen u Velkoj Britaniji. Priča je smještena u Nikšić, Crna Gora. Glavni lik je crnogorska emigrantkinja koja živi u Londonu – ona se posle mnogo godina vraća u Nikšić u potrazi za sestrom – i saznaje da je sestra ubijena samo dvije nedjelje ranije. Ona odluči da pokuša da riješi ubistvo, i postaje upletena u mrežu organizovanog kriminala.

Priča se odvija u tri toma, svaki po 48 strana. Pisci i ilustrator zadržavaju autorska prava. Već imamo izdavača u Velikoj Britaniji koji je posvećen ovom izdanju, a nakon britanskog izdanja praniramo da knjigu pokažemo i evropskim izdavačima. Pisci žele da daju priliku mladim umjetnicima, stoga će prednost imati ilustratori koji nisu ranije objavljivali na međunarodnoj sceni.

Izdavač obezbjeđuje skroman honorar.

Pošto je scenario na engleskom, ilustrator treba da dobro poznaje jezik. Ako ste zainteresovani, i za dalje informacija pustite mail Benjaminu na dickson_benjamin@hotmail.com – na engleskom molimo!

Muzej stripa u Londonu

Jedno od über-interesantnih mjesta koje sam posjetio na mom nagradnom putovanju u London bio je i Cartoon musemu, nešto što bi se najbliže moglo prevesti kao…

Muzej stripa u Londonu. Koji to i nije. Da, to zvuči kao dobar rezime.
Samo što je muzej u stvari mnogo više.

Strip je umjetnost slika u nizu. No izuzmemo li taj niz dobijamo li samo slike bez značenja ili nešto više? Ne, dobijamo mala remek djela.

Cartoon muzej u Londonu upravo je muzej tih malih slika. Ako bi smo otišli tako daleko mogli bi smo reći da je to u stvari karikatura ali izraz cartoon nije doslovno karikatura (to bi bila caricature). I zbog toga Cartoon muzej nije muzej karikatura. Već muzej ilustracija, crteža i sklika koje kroz humorističan pristup pričaju priču.

I to je tek početak.

U maloj kući, na dvije etaže nalazi se kolekcija ilustracija od unatrag par stoljeća. U maloj kući na dvije etaže nalazi se kolekcija ilustracija od nekoliko stoljeća unatrag. Crteži tušem stari preko stotinu godina, na kojima se presvlače glumice, možda danas ne djeluju relevantno ali su itekako zanimljivi.

Historija takvog likovnog izraza preko nevjerovatno detaljnih i pedantno nacrtanih crteža autora poput G. L. Stampa ili Williama Heath Robinsona svojim bezvremenskim humorom ne samo da izvlači osmijeh na lica publike već vas toliko zaokuplja da, čak i ako niste fan takvih stvari, ne možete a ne ostati znatiželjni za sadržaj idućeg crteža. I idućeg. I još jednog. A ubrzo ste “upecani” za cijeli život.

Scene iz svakodnevnog života karikirane (parodirane) kroz avanture likova crteža djeluju interesantno i danas unatoč tome što se radnja na slikama odvijala prije najmanje 50 godina u zemlji sa kojom nemamo ama baš nikakvih sličnosti (govorim o Engleskoj dakako).

Čak i ja, kao autor čiji je strip/geg pobijedio na takmičenju zbog kojeg sam i mogao prisustvovati ovoj postavci, osjetio sam se posramljeno spram britkih linija autora čiji su radovi izloženi u muzeju.

Na spratu iznad prostora za privremene izložbe izloženi su “pravi” stripovi.
Kad kažem pravi mislim na dobro poznati niz slika koje pričaju priču. No ovaj put jednu posve drugačiju.

Sjećate se stripa Alan Ford, zar ne. A sjećate se onih malih stripova koji su punili zadnje strane? Da, one koje smo čitali prije samog Alan Forda jer su bili kratki i interesantni i neodoljivo zabavni.

Ti stripovi su izvorno iz Engleske. I vidjeti nakon toliko godina originalne radove recimo Andy Cappa pobudi u posjetiocu nostalgiju ka vremenu dok je čitao stripove kao dječak (djevojčica). Ako je još posjetioc u godinama kasnije prerastao takve radove i završio u onom ultra vrištećem svijetu bum, tras, beng akcionih stripova onda ovo dođe kao vrlo sentimantalno podsjećanje da nije sve u radioaktivnim paucima i mutantima.

U izložbenom prostoru mogu se vidjeti i primjerci originalnih radova klasika kao što je Mačak Felix, Modesty Blaise, Charley's War i V for Vendetta. Ili pak table današnjih dostignuća digitanog crtanja stripova poput Nikolai Dante-a kojeg objavljuje najveći britanski strip časopis 2000 AD.

Mislim da je Cartoon muzej jedno malo blago u gradu prepunom “velikih” galerija. Kada se umorite od Picassa, Van Gogha ili Warhola, odvojite malo vremena i posjetite ovaj muzej. Začuditi ćete se kako par linija tušem na običnom papiru može podjednako zaintrigirati posjetioca.

I izvući iz vas najsrdačniju emociju od svih.
Smijeh.